Zavičaj

Kad posjetiš njegov kraj
Duhom mrtav zavičaj
A njega nema

Mještani će reći da
Od udova je zavežljaj
Nasred trijema

Prazan pogled iznutra
Smrtno blijeda zjenica
Njega nema

Uginula je sjenica
Ugasila se krijesnica
Pravi se da drijema

Ne prođe ni jedan dan
Tlo natapa samo sram
A njega nema

Prazne zemlje izdisaj
God do goda trune sam
Njega nema

Da ubereš jedan cvijet
Kažeš, "Bože, što je lijep"
Toga nema

Skvrčila se sadnica
Smola ju je prekrila
Sad je nema

Dok samoća prožima
Srcu lišće opada
Jer ga nema

U polju punom leševa
Mećava je grešaka
Njega nema

Sablasna se istina
Kao slama kotrlja
Šta se sprema?

Od jezera, rječica
Postoji samo prečica
Za da te nema

Ovim putem moraš sam
Kartu ureži si u dlan
Kad si spreman

Evo čeka novi svijet
Sa težinom puta pet
Jer te nema

Ako goriš iznutra
I praznina probada
To nije trema

Kad ispari svaki trag
Iole ti drag
Tad si spreman

Al' ti dobro, dobro znaš
Nikad ne zaboravljaš
Da te nema

Ali kad poželiš bijeg
To je onaj stari svijet
Kojeg više nema

Držao si čvrsto riječ
Glavu stavio u peć
Sad te nema

Tisuće je pozdrava
Samo sjena odzdravlja
Tako ti i treba